Kineski pisac, osnivač moderne književnosti na govornom jeziku, koji je prvo studirao medicinu u Japanu. Napisao je „Dnevnik jednog ludaka“, „Istinitu priču o Ah Kju“ i „Jutarnje cvetove ubrane u sumrak“, koji se čitaju zbog kritičkog pogleda na kinesko društvo.
Lu Sin, pseudonim Džou Šurena, rođen je 1881. u Šaosingu, u provinciji Đeđijang, u učenoj porodici u opadanju. Godine 1902. otišao je na studije u Japan i započeo medicinu u Sendaiju. Nekoliko godina kasnije odustao je, uveren da je duhu njegovih zemljaka potrebnije lečenje nego telu, i okrenuo se književnosti.
Vrativši se u Kinu, radio je u Ministarstvu prosvete u Pekingu. Godine 1918. objavio je „Dnevnik jednog ludaka“, jednu od prvih modernih priča pisanih govornim jezikom, a ne klasičnim kineskim. Usledile su „Istinita priča o Ah Kju“ (1921–1922), satira o čoveku koji svako poniženje pretvara u pobedu, zbirke „Poziv na oružje“ (1923) i „Lutanje“ (1926) i memoari „Jutarnji cvetovi ubrani u sumrak“ (1928).
Nastanjen u Šangaju od 1927, esejista kojeg su se bojali i prevodilac, umro je tamo 1936. Smatra se osnivačem moderne kineske književnosti.