Pismo nepoznate žene

Poznat romanopisac vraća se s puta na dan svojega rođendana i zatječe dugo pismo žene čijega imena ne zna. Ona u njemu pripovijeda cijeli svoj život, od dana kad je kao djevojčica vidjela toga susjeda kako se useljava u njezinu bečku zgradu. Godinama ga je voljela ne otkrivajući se, susretala ga a da je nije prepoznao, i naposljetku mu piše da sve kaže. Pripovijest istražuje jednosmjernu strast, neprepoznatost i teret života okrenuta prema nekomu tko za nj ne zna. Zweig do kraja drži jedan jedini glas, u ispovijedi koja teče bez predaha.