Francuski romanopisac, predvodnik naturalizma i autor ciklusa o Rougon-Macquartovima, koji je Dreyfusa branio svojim „J’accuse“. Napisao je „Nanu“, „Germinal“ i „Ženski raj“, koji se čitaju zbog slike društva Drugoga carstva.
Émile Zola rođen je u Parizu 1840., a odrastao je u Aix-en-Provenceu, gdje se sprijateljio s Paulom Cézanneom. Njegov otac, inženjer talijanskog podrijetla, umro je kad je Émileu bilo sedam godina. Nakon što je dvaput pao na maturi, radio je u nakladničkoj kući Hachette, a potom postao novinar i likovni kritičar, braneći Maneta. Ime mu je stvorila „Thérèse Raquin“ (1867.).
Vođa naturalističkog pokreta, dvadeset i pet godina radio je na „Rougon-Macquartovima“, dvadeset romana o jednoj obitelji za Drugoga carstva. Među njima su „L'Assommoir“ (1877.), koji mu je donio bogatstvo, „Nana“ (1880.), „Ženski raj“ (1883.), „Germinal“ (1885.), o štrajku rudara, i „Zvijer u čovjeku“ (1890.).
Godine 1898. u novinama L'Aurore objavio je „J’accuse…!“ u obranu kapetana Dreyfusa, koji je bio nepravedno osuđen. Gonjen zbog klevete, godinu je dana proveo u progonstvu u Engleskoj. Umro je u Parizu 1902., otrovan isparavanjima iz začepljenog dimnjaka, a 1908. prenesen je u Panteon.
