U Rimu, u 3. stoljeću, nakon pada Palmire, plemić Lucije Manlije Pizon piše svojoj prijateljici Fausti, koja je ostala na Istoku. Priča joj o kraljici Zenobiji, poraženoj i prognanoj blizu Rima, te o caru Aurelijanu, strahovitom ratniku koji odlučuje satrti kršćane. A Pizon i sam dijeli tu novu vjeru.
Ovaj roman oživljava Rim u doba kad se sukobljavaju dvije religije, viđen iznutra, očima ugroženog svjedoka. Nastavak je romana „Zenobija“, ali Pizon u njemu Fausti pripovijeda što se dogodilo s kraljicom: u priču se lako ulazi.
Pisan u obliku pisama, lako se čita, pismo po pismo, na jeziku koji učite.
