Ove dvije priče iz Sankt Peterburga prate po jednog sitnog činovnika. Akakij Akakijevič, prepisivač kojemu se kolege rugaju, mjesecima se odriče svega kako bi si dao sašiti novu kabanicu. Kovaljov se pak jednog jutra probudi bez nosa i ubrzo ga sretne na ulici, u odori i višeg čina od svojega.
Gogolj spaja smijeh i sažaljenje u gradu u kojem vlada apsurd. Dostojevskom se pripisuje rečenica koja je postala slavna: „Svi smo mi izašli iz Gogoljeve Kabanice.“
Ove dvije kratke priče čitaju se svaka u jednom dahu na jeziku koji učite.
