Društveni ugovor

Rousseau polazi od tvrdnje da je čovjek rođen slobodan, a posvuda je u okovima. Traži zatim oblik udruživanja u kojem bi svatko, sjedinjen sa svima, ipak slušao samo sebe. Iz toga ugovora izvodi narodnu suverenost, opću volju, zakon kao izraz svih i vladu svedenu na službenika. Djelo istražuje zakonitost vlasti, jednakost, predstavništvo i uvjete koji republiku održavaju na životu. Rousseau razumom utemeljuje ono što je predaja temeljila na sili ili na božanskom pravu, čvrstim i dokaznim jezikom.