Stefan Zweig pripovijeda o Beču svoje mladosti, koji naziva svijetom sigurnosti: gradu koji je vjerovao u napredak i više se zanimao za kazalište nego za politiku. Zatim dolaze otkriće književnosti, putovanja u Pariz, London i Indiju te susreti s Rilkeom, Rodinom i Verhaerenom.
Zweig je ova sjećanja napisao u izgnanstvu, malo prije smrti: nostalgičan portret Europe kroz koju se putovalo bez putovnice i koja će uskoro nestati.
Ispričana u prvom licu, poput ispovijesti, knjiga se s užitkom čita na jeziku koji učite.
